Vodinelić, Ljudmila

Vodinelić, Ljudmila, učiteljica (Ližnjan kraj Pule, 22.IX.1904 – Umag, 31.VII.2004). Podrijetlom je iz narodnjačke obitelji. Ratne godine (1915–18) provela je s obitelji u izbjeglištvu u Češkoj, a 1927. završila je tal. učiteljsku školu u Zadru. Za vrijeme faš. vladavine dijelila je i raspačavala hrv. knjige koje je pod vodstvom Bože Milanovića u Trstu izdavala Družba sv. Mohora za Istru. Bila je tajna suradnica Družbe i članica tršćanskoga društva Edinost za politički, kulturni i gosp. napredak istarskih Hrvata i Slovenaca. Budući da je kao tal. učiteljica a dosljedna hrv. rodoljupka vlastima bila nepoćudna, do 1943. premještana je desetak puta. Iz ideoloških razloga nije se aktivno uključila u narodnooslobodilački pokret. Nakon kapitulacije Italije samoinicijativno je u tal. školu uvela hrv. jezik. Kad je poč. 1945. kao narodnjakinja otvorila hrv. školu u Ližnjanu, partizani su je ožigosali kao ustaškinju i narodnu neprijateljicu, a Nijemcima lažno prijavili kao suradnicu pokreta. Dospjela je u zatvor zajedno sa sestrom Marijom, također učiteljicom. U Trstu ju je B. Milanović uspio spasiti, dok je njezina sestra bila odvedena u njem. logor. Potkraj travnja 1945. Ljudmilu su uhitili partizani, ali se nekažnjena i rehabilitirana mogla vratiti kući i nastaviti raditi. Od srpnja 1945. do umirovljenja 1963. djelovala je kao hrv. i tal. učiteljica. Dobila je desetak odličja, povelja, zahvala i priznanja, među ostalim Orden rada Savezne vlade u Beogradu 1952. »zbog prosvjetno-rodoljubnog rada u fašističkoj eri« te povelju općine Ližnjan 1996. kao »zaslužna Ližnjanka«.

LIT.: A. Hek, Ljudmila i Marija Vodinelić, Istarska Danica, 1980, Pazin 1979; H. Buršić, Ližnjan u borbi za slobodu i sjedinjenje s maticom zemljom, Prilozi o zavičaju 1986, 4; I. Grah: Istarska Crkva u ratnom vihoru (1943.–1945.), Pazin 1998.

I. Grah